Ovo je pored zagađenja životne sredine gljiva i nekontrolisane seče šuma, osnovni problem za gljive Srbije i Šumadije.

U otkupu, najviše vrede mlade, nerazvijene pečurke, koje praktično nisu ni započele svoj osnovni zadatak, sejanja spora. Sa druge strane, pojedini otkupljivači traže od berača da pečurke donose zajedno sa delovima micelijuma, organizma gljive vezanog za plodno telo-pečurku. To je pogubno za gljivu.

Kako je cena gljiva u otkupu znatno potcenjena od strane otkupljivača (za kilogram vrganja prve klase u otkupu se u septembru 2001. moglo dobiti do dva eura, a ista ta količina vrganja na nekoj od evropskih tržnica vredi 10 i više eura), sa dolaskom stranih otkupljivača, Italijana i drugih, otkupne cene će se realno uvećati i samim tim nastaće još veće satiranje vrganja i lisičarki. Novi zakon o zaštiti životne sredine ne predviđa ništa novo u odnosu na dosadašnju 'kontrolu' otkupa, pa se može očekivati nestanak vrganja, lisičarki i još nekih vrsta sa naših terena.

Po svemu sudeći za desetak godina vrganj će biti 'retka zverka' na našim prostorima. Kao i obično, biće to momenat kada ćemo uočiti problem.