|
         |
 |
Da li treba da pišem da je ovo bilo jedno od najtoplijih i najsušnijih leta. Ovu rečenicu sam napisao kao prvu u prošlogodišnjem izveštaju sa izložbe gljiva. Da li treba nešto da menjam, očigledno ne. Od početka avgusta do polovine oktobra je trebalo, po višegodišnjem proseku da u Kragujevcu padne više od 120 litara kiše po kvadratu, a palo je nešto oko 20 litara i taj trend se nastavlja. Dvadeset šesta izložba gljiva je trebalo da bude 19.09. po našem standardnom kalendaru ali zbog jako loših uslova na terenu, pomerili smo izložbu za 17.10., nadajući se da će se situacija popraviti. Nije se posebno popravila, osim što nas je na Kopaoniku sačekao minus (sreda pred izložbu). Šta da se radi, malo smo se više potrudili, malo više namučili ali to očigledno nije veliki problem, kada se nešto silno želi. |

Zvezda izložbe, Gyromitra ambigua
 |
Nije bilo dileme da ćemo najviše gljiva naći na Kopaoniku i tako je i bilo. Bile su to neke nadmorske visine od 1400 do 1700 m, nama veoma poznati tereni. Ipak, nadali smo se i u Goliju, Goč, Taru, Jelovu goru. Na tim nižim planinama najviše gljiva je bilo oko breza, na šumskim čistinama i obodima šuma, dublje u šumi nije bilo ničega. Ni tartufa nije bilo, pa smo morali da se dovijamo.
|
Tricholoma arvernense
 |
Bilo je jako hladno, baš u danima sakupljanja gljiva ali sa druge strane, to nije bilo loše, jer se eksponata nisu preterano sušili u toku transporta. Bilo je godina kada smo na 35oC, po dva tri sata prevozili gljive. Procesi kvarenja već započnu, a miris u kabini je nezaboravan. |
Ramaria ingnicolor
 |
Za Dvadeset šestu izložbu gljiva imali smo, kao i uvek najveću podršku od Prirodno-matematičkog fakulteta, koji nam je ustupio izložbeni i dodatni prostor, tehničko osoblje je bilo uvek tu pri ruci, a profesorka Pešić nam je ustupila zelenilo za dekoraciju sale. Podršku promocije je kao i uvek dala Radio televizija Kragujevac. Sve ostale troškove organizacije izložbe izneli su članovi Gljivarskog društva Šumadije.
|
Izuzetno krupni i lepi primerci, Cantharellus tubaeformis
 |
Iako konstantno osećamo nedostatak mlađih snaga, potrudili smo se da se to previše ne oseti u organizaciji izložbe. Gljive su pristizale, počev od nekih nedelju dana pre izložbe. Kada su primerci zdravi, nenatopljeni vodom, bez crva, mogu da se održe bez problema, u tom periodu, sve do izložbe. |
Cortinarius humicola
 |
U subotu 17.10. u 16:00 časova, izložba je bila postavljena i otvorena. Poseta izložbi je bila iznenađujuće dobra, pošto smo još ranije primetili da je ona najveća, kada u okolini Kragujevca ima gljiva. To ovoga puta nije bio slučaj. Na naše zadovoljstvo bilo je puno mladih posetilaca, porodično ili samostalno. Posetili su nas naši prijatelji, mikolozi i gljivari iz Beograda, Požarevca, Petrovca na Mlavi. Među posetiocima je očigledno bilo i više stranih državljana.
|
Cortinarius illibatus
 |
Broj izloženih eksponata, za ovakve očajne uslove, je bio vredan poštovanja, 169 svežih eksponata. Izostao je veći broj vrsta iz rodova Amanita i Boletus (i srodnih rodova) ali su tu bile brojne vrste iz rodova Russula, Lactarius, Cortinarius, … Teško je pronaći retke gljive u vreme kada ni one česte ne plodonose. Ipak, svake godine nas pojedini nalazi iznenade. Za dvadeset šestu izložbu, moj lični izbor bi bio: Gyromitra ambigua, Boletinus lakei, Hericium cirrhatus, Cortinarius cupreorufus, Cortinarius illibatus, Cortinarius humicola, Hygrophoropsis rufa, Lactarius albocarneus, Lycoperdon lividum, Pycnoporellus fulgens, Ramaria ignicolor, Russula robertii, Tricholoma arvernense, Tricholoma sudum. Moram istaći i da su nam vrganji (pinophilus i edulis) bili izgledom iznad svih očekivanja. Spisak prikazanih vrsta je priložen na kraju ovog teksta. Pretpostavljam da će svako, prema sopstvenom znanju i iskustvu, odrediti šta je to bilo zanimljivo. |
Detalj sa otvaranja izložbe
 |
U odgovarajućem prostoru pored izložbene, svečane sale, Gljivarsko društvo Šumadije je postavilo raznoliku i ukusnu prezentaciju jela od gljiva, u kojoj su imali prilike da uživaju naši prijatelji i gosti. |
Izložba u toku
 |
Po završetku izložbe u 19h, doveli smo salu u prvobitno stanje. Sutradan smo u našoj novoj bazi, u selu Zabojnica priredili druženje, za koje je najzaslužniji bio Zoran. Opuštanje, gomila hrane, kupus iz zemljanog lonca, meso i krompir iz sača, puno sjajnih kolača (salčići), … Godine prolaze, čovek je prirodno sve umorniji. Ipak, gljivarske izložbe u Kragujevcu traju. |
|
|