         |
 |
Nikada nisam razmišljao da ću se možda naći u situaciji da pišem o preminulom prijatelju. Brzo, prebrzo suočen sam sa tim. Gljivarsko društvo Šumadije je izgubilo jednog od svojih najboljih, najaktivnijih članova, izgubilo je Stevana Mladenovića. |

U lovu na martovku u aprilu 2009.
 |
Ne mogu da se setim akcije društva u kojoj on nije učestvovao, u kojoj nije nosio veliki (često najveći) teret organizacije. Izložbe gljiva, skupštine društva, posete drugim izložbama nisu se mogle zamisliti bez Steve. Gulaš Gljivarskog društva Šumadije je bio Stevin gulaš.
|

U lovu na hrčke u aprilu 2006.
 |
Steva je aktivno učestvovao na gljivarskim forumima, ostvarivao Gljivarskom društvu nove kontakte i prijateljstva. Evo spremam predavanje u okviru izložbe i vidim da je polovinu odabranih veoma retkih gljiva, pripremljenih za prezentaciju, u stvari pronašao Steva sa suprugom Mikom. Bio je neumoran, otvoren, nezamenljiv. Najviše je terena obišao, najveću kilometražu prešao, u gljivama i druženju je uživao.
|
Izložba gljiva 2009. u Kragujevcu
 |
Steva je sa suprugom izgradio stabilnu i vrednu porodicu, izgradio je i Gljivarsko društvo Šumadije. Možda ne poznajem dovoljno ljudi u svom okruženju ali malo ih znam tako čistih, časnih, dobrodušnih, odanih ideji, kao što je bio Steva.
|
Stevin gulaš, skupština društva u maju 2008.
 |
Steva nije imao sreće sa zdravljem, koliko god se borio, pritiskale su ga veće nevolje, koliko god je izmicao, na njegovom nebu su se valjali novi teški oblaci. U periodima vedrog vremena, Steva je nalazio zadovoljstvo u Gljivarskom društvu Šumadije.
|
U dvorištu crkve u Čumiću u septembru 2009.
 |
Ja ne mogu da prihvatim da je trećina našeg društva jednostavno nestala, otišla u jednom jedinom danu.
|
Stevo, ako negde gore ima gljiva, znam da ćeš biti srećan. Gljivarsko društvo Šumadije te nikada neće zaboraviti.
|
|